English

Etički kodeks

ETIČKI KODEKS HRVATSKOG ETNOLOŠKOG DRUŠTVA

I. Etička deklaracija

Hrvatsko etnološko društvo (HED) polazi od činjenice višestruke odgovornosti koju nosi etnološki i kulturnoantropološki rad na različitim područjima etnologije i kulturne antropologije, odnosno sociokulturne ili kulturno-socijalne antropologije. Stoga bi promišljanje etičkih pitanja i definiranje etičkog stava trebalo biti sastavnica svakog planiranja i provođenja etnološkog rada, što posebno važi u slučajevima gdje etnolozi i kulturni antropolozi rade s kazivačima koji kao suradnici sudjeluju u procesu stvaranja znanja i popratne dokumentacije te njezinog tumačenja.

HED također polazi od činjenice da svaki etnolog i kulturni antropolog kao istraživač, nastavnik ili stručnjak već podliježe raznim moralnim pravilima i etičkim kodeksima temeljem svoje pripadnosti različitim grupama kao što su obitelj, religijske i društvene zajednice, institucionalne ili (sub)profesionalne organizacije. HED zato smatra da etički kodeks nije kruti pravilnik strogo definiranih odredbi koje bi trebale imati normativnu vrijednost u etnološkom i kulturnoantropološkom radu. Umjesto takvog pristupa, Etički kodeks HED-a želi ponuditi opći okvir za etička promišljanja i rasprave s ciljem unapređivanja strukovne razine i učvršćivanja društvene relevantnosti etnološkog i kulturnoantropološkog rada.

HED smatra kako etičko oblikovanje znanstvenih istraživanja i profesionalne prakse  ponajprije pripada individualnoj odgovornosti i da moralno ponašanje ne ovisi prvenstveno o poznavanju etičkih normi i načela, nego o usvojenim osobnim stavovima i njihovom stalnom propitivanju. Stoga poticanje na etička promišljanja i senzibiliziranje etnologa i kulturnih antropologa za etička i moralna pitanja HED smatra važnijim od normativne uloge etičkog kodeksa.

Etički kodeks HED-a svoju praktičnu relevantnost pronalazi u temeljnoj poticajnoj namjeri koju je prikladnije izraziti pitanjem nego tvrdnjom: doprinosi li neko istraživanje ili etnološki rad na bilo koji način istraživanoj zajednici ili pojedincima koji sudjeluju u istraživanju odnosno društvu u cjelini? Svojevrsni minimum zahtjeva za moralnim postupanjem može se izraziti pitanjem: šteti li zajednici, društvu ili sudionicima istraživanja neko istraživanje ili etnološki odnosno kulturnoantropološki rad?

Etnologiju i kulturnu antropologiju članovi HED-a ponajviše prakticiraju kroz znanstveno-istraživački, nastavni, muzeološki i konzervatorski rad. Na svim navedenim područjima djelovanja etnolozi i kulturni antropolozi suočeni su s višestrukim etičkim izazovima koji podrazumijevaju različite razine odgovornosti: prema istraživanim osobama i zajednicama, prema znanosti i struci, prema kolegama i suradnicima i prema društvu u cjelini. Stoga je moguće oblikovati etičke smjernice prema područjima profesionalnog rada, ali i prema razinama profesionalne odgovornosti.

Međutim, ovo analitičko razdvajanje, važno za razumijevanje etičkih aspekata etnološkog odnosno kulturnoantropološkog rada, u  praktičkoj primjeni uvijek uključuje obje komponente. Bez obzira radi li kao istraživač, nastavnik, kustos ili konzervator, etnolog i kulturni antropolog je suočen s potrebom definiranja odgovornog pristupa prema drugim osobama, društvu i struci. Stoga etičke smjernice HED-a objedinjuju oba aspekta: različite razine odgovornosti i njihovo specifično ostvarivanje na pojedinim područjima etnološkog odnosno kulturnoantropološkog rada. Ta se značajka nastoji izraziti koncipiranjem Etičkog kodeksa u dva dijela. Prvi sadrži etička načela i opće stavove u formi deklaracije, a drugi predlaže etičke smjernice za konkretna područja etnološkog i kulturnoantropološkog rada. Predložene smjernice HED smatra poticajem na etičko promišljanje i moralno oblikovanje profesionalne prakse, a ne strogo definiranim pravilima ponašanja, imajući u vidu da su etičke dileme i moralni izazovi specifični i ovisni o konkretnima, promjenjivim okolnostima rada.

II. Etičke smjernice

1. U znanstvenoistraživačkom radu sudionicima istraživanja pristupamo s poštovanjem štiteći integritet i dostojanstvo osobe, izbjegavajući korištenje pozicija moći.

2. Sudjelovanje u istraživanjima je dobrovoljno i temeljeno na informiranom pristanku i institucionalnim dozvolama ukoliko su one potrebne. Sudionici u istraživanju imaju pravo na povlačenje iz istraživanja u bilo kojoj fazi istraživanja.

3. Polazeći od specifičnosti discipline, pristanak na sudjelovanje u istraživanju može se dati pisanim putem, usmeno ili na druge u zajednici prihvatljive načine. Sudionike u istraživanju štiti se anonimnošću osim ukoliko nije drugačije međusobno dogovoreno između istraživača i sudionika istraživanja.

4. U istraživanju je potrebno osigurati povjerljivost ukupnih podataka te pravovremeno informiranje sudionika u slučaju promijenjenih okolnosti (koje narušavaju povjerljivost osobnih podataka sudionika istraživanja).

5. U istraživanju s osobama koje još nisu stekle ili su izgubile pravnu sposobnost potrebno je dobiti pristanak odgovorne osobe ili zakonskog zastupnika.

6. Sudionike u istraživanju prethodno je potrebno  upoznati s  temom, ciljem, metodama, svrhom i financiranjem istraživanja te s očekivanim načinom  korištenja rezultata istraživanja.

7. Sudionike istraživanja potrebno je upoznati s implikacijama istraživanja, posebice onima koji u sebi nose potencijalne rizike za osobu ili istraživanu zajednicu.

8. Ovisno o temi istraživanja istraživači su dužni unaprijed procijeniti moguće štetne, stresne i nelagodne učinke istraživanja (fizičke, emocionalne, socijalne) te pripremiti strategiju postupanja (npr. osigurati popis  savjetovališta).

9. Prilikom korištenja građe i objave rezultata istraživanja potrebno je procijeniti moguće štetne učinke na zajednicu istraživanih i širu društvenu zajednicu.

10. Istraživač je dužan pohraniti i osigurati adekvatno čuvanje građe proizašle iz znanstvenih istraživanja; pri svakom znanstvenoistraživačkom projektu potrebno je promisliti i definirati oblike korištenja građe sukladno ciljevima i svrsi projekta te načine pohranjivanja i vrijeme čuvanja građe. Javna upotreba građe definira se pojedinačnim institucionalnim i arhivskim pravilnicima o zaštiti građe i privatnosti sudionika istraživanja, a istraživač je dužan spriječiti moguću zloupotrebu građe.

11. Obrada i objava podataka proizašlih iz istraživanja treba se temeljiti na općim načelima morala i vjerodostojnosti te vrijednostima znanstvenog postupanja. Objavljeni rezultati ne smiju sadržavati izmišljene i krivotvorene podatke i postupke te plagirane ideje i navode niti druge oblike znanstvenog nepoštenja.

12. Istraživači su dužni jasno iskazati potencijalni sukob interesa i privrženosti.

13. Muzejski stručnjaci u ime društva imaju zadaću vjerodostojnog čuvanja, tumačenja i promicanja nasljeđa izmaknutog iz sredina svojih neposrednih nastanaka i korištenja.

14. Muzejski stručnjaci snose odgovornost za etnografsko izdvajanje i stručno tumačenje  zajednicama kao kolektivnim stvarateljima kulture.

15. Muzejski stručnjaci rade u korist pripadnika zajednice, uvećavajući njihove razvojne mogućnosti i podržavajući ih u njihovim kreativnim procesima vodeći pri tome računa o društvenim interesima.

16. Muzeji su nositelji kolektivnog pamćenja društva. U ostvarivanju te zadaće muzejski  stručnjaci dužni su uložiti svoj profesionalni integritet za očuvanje kulturnih dobara za koja je osnivač muzejske ustanove osigurao sredstva.

 17. Etnolozi i kulturni antropolozi angažirani u konzervatorskoj službi imaju u vidu da je temeljni cilj konzervatorskog rada očuvanje kulturne baštine za sadašnji i buduće naraštaje. Pritom polaze od stava da kulturne, povijesne, estetske i umjetničke vrijednosti baštine imaju prioritet u odnosu na njezinu upotrebnu ili tržišnu vrijednost i stanje očuvanosti.

 18. Konzervatori će nastojati formulirati takve pristupe u očuvanju i obnovi kulturne baštine kojima je cilj uskladiti potrebe vlasnika i društvene zajednice za korištenjem kulturnih dobara sa zahtjevom očuvanja njihove autentičnosti.

 19. Zahvati na kulturnim dobrima nastojat će se svesti na minimum potreban za njihovo očuvanje, korištenje i prezentaciju.

 20. Konzervatorske mjere i postupci teže dugotrajnom očuvanju kulturnih dobara kako bi se izbjegli višekratni ili učestali zahvati na  njima.

 21. Svi planirani i provedeni zahvati na kulturnim dobrima trebaju biti što detaljnije dokumentirani, sukladno važećim dokumentacijskim standardima. Dokumentacija je dio povijesti kulturne baštine iznimne informativne, edukativne i znanstvene vrijednosti.

 22. Rezultati istraživanja i dokumentiranja kulturne baštine bit će javno dostupni i prezentirani kako bi se podizala svijest o vrijednosti kulturne baštine i doprinosilo stručnim i znanstvenim spoznajama. Izuzetak su oni slučajevi gdje bi dostupnost podataka javnosti ugrozila sigurnost kulturnog dobra, njegova vlasnika ili korisnika.

 23. Sudjelovanje u trgovini kulturnim dobrima ili samo procjenjivanje njihove tržišne vrijednosti nije kompatibilno s konzervatorskim radom i smatra se sukobom interesa.

 24. Zahvati na kulturnim dobrima mogu doprinijeti njihovom očuvanje jednako kao i odustajanje od bilo kakvih zahvata, što zavisi od konkretnih okolnosti. Stoga će etnolog odnosno kulturni antropolog konzervator prije poduzimanja konkretnih zahvata temeljito procijeniti njihovu svrsishodnost.

 25. Etnolozi i kulturni antropolozi angažirani u nastavnom radu djeluju tako da u pedagoškom procesu njeguju međusobno poštivanje i razumijevanje, izbjegavaju stvaranje asimetričnih odnosa moći te poštuju integritet i dostojanstvo studenata. U radu sa studentima nastavnici promiču sve ovdje iznesene etičke principe i smjernice, a budućim etnolozima i kulturnim antropolozima nastoje osigurati obrazovanje koje se temelji na načelima poštovanja različitosti, uvažavanja specifičnosti lokalnih i ranjivih kultura i subkulturnih zajednica te stvoriti okružje u kojem se vrednuje autonomno i kritičko mišljenje.    

III. Pogovor

Prijedlog Etičkog kodeksa Hrvatskog etnološkog društva izradila je šesteročlana radna grupa sastavljena od članova iz svih područja etnološkog i kulturnoantropološkog rada. Prijedlog je dovršen u travnju 2013. godine, razmotren i dopunjen na sjednici Upravnog odbora HED-a održanoj 19. travnja 2013. godine. Konačan tekst usvojen je na Skupštini HED-a održanoj 6. lipnja 2013. godine.

Kao otvoren dokument poticajnog karaktera, Etički kodeks HED-a ne nameće stavove niti diktira moralni izbor u profesionalnom radu. Dosljedno tome, ne sadrži niti prijedlog sankcija. Naprotiv, općim načelima i etičkim smjernicama Etički kodeks promiče javnu raspravu i kontinuirano promišljanje moralno odgovornog ponašanja u etnološkom i kulturnoantropološkom radu. U tom smislu Kodeks ostaje otvoren za dopune i poboljšanja kroz argumentiranu raspravu.

Izvori

– American Institute for Conservation of Historic and Artistic Work (AIC), (1994). Code of Ethics and Guidelines for Practice. http://www.conservation-us.org/index.cfm?fuseaction=page.viewPage&PageID=858&E:… (Pregledano 9. Siječnja 2013.)

– Australian Institute for Conservation of Cultural Material (AICCM), (2002). Code of Ethics and Code of Practice.

– Canadian Association for Conservation of Cultural Property  and Canadian Association of Professional Conservators (2009). Code of Ethics and Guidance for Practice.

– Code of Ethics of the American Anthropological Association (2009). http://www.aaanet.org/issues/policy-advocacy/upload/AAA-Ethics-Code-2009.pdf

– Deutsche Gesellschaft für Völkerkunde (DGV), (2007). „Frankfurter Erklärung“ zur Ethik in der Ethnologie. http://www.dgv-net.de/ethikerklaerung.html  Pregledano 15. siječnja 2013.

– Edson, Gary (ur.). (1997) Museum Ethics, Routledge.

Etički kodeks za muzeje. 2007. Sarajevo: Udruženje ICOM – Nacionalni komitet Bosne i Hercegovine. Zagreb: Hrvatski nacionalni komitet ICOM-a.

– Etički kodeks Instituta za etnologiju i folkloristiku (2011).

– Etički kodeks  Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju. Agencija za znanost i visoko obrazovanje (2006). https://www.azvo.hr/index.php/hr/odbor-za-etiku-u-znanosti-i-visokom-obrazovanju

– European Confederation of Conservator-Restorers’ Organizations (E.C.C.O.), (2002). Professional Guidelines. http://www.icon.org.uk/index.php?view=article&id=121%3Aabout-us-formal-document… Pregledano 9. siječnja 2013.

– Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950).

– Konvencija UN-a o pravima djeteta (1989).

– M. Whiteford, Linda i T. Trotter II, Robert. (2008). Ethics for Anthropological Research and Practice. Illinois: Long Grove.

– Opća deklaracija o pravima čovjeka (1948).

– Statement of ethics. Principles of professional responsibility (2012). http://www.aaanet.org/coe/Code_of_Ethics.pdf

(Etički kodeks HED-a sastavila je Radna skupina u sastavu: dr. sc. Senka Božić, dr. sc. Valentina Gulin,  Željka Jelavić, prof., dr. sc. Jadran Kale, dr. sc. Sanja Potkonjak te dr. sc. Žarko Španiček. Dokument je usvojen na Skupštini HED-a u Zagrebu 6.6.2013.)

U nastojanju da pruži konkretnu pomoć istraživačima u ispunjavanju rastućih zahtjeva u etičkom oblikovanju etnoloških i kulturnoantropoloških istraživanja, HED donosi prijedloge pisama suradničke suglasnosti odnosno informiranog pristanka kako bi se mogli primijeniti u ovom ili prilagođenom obliku ukoliko to istraživačke okolnosti zahtijevaju.

Obrazac 1 – Pismo suradničke suglasnosti

Obrazac 2 – Prošireno pismo suradničke suglasnosti

Kontakt

Nagrada Milovan Gavazzi

Dodjeljuje se istaknutim pojedinkama/pojedincima za izuzetan i trajan doprinos promicanju etnološke struke