(Gospić, 18.3.1895. - Zagreb, 20.1992.) jedan je od najznačajnijih hrvatskih etnologa 20. stoljeća. Studirao je slavistiku, germanistiku i filozofiju u Zagrebu i Pragu. Utemeljitelj je etnološkog znanstvenog rada kao i nastave etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za etnologiju. U razdoblju od 1923-27 radio je kao kustos u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Od 1927. godine profesor je na Katedri za etnologiju do umirovljenja 1965. godine. Nastavnim se je radom bavio još gotovo dva desetljeća nakon umirovljenja.
Bavio se poviješću etnologije, praslavenskom etnografskom baštinom, hrvatskom tradicijskom kulturom i kulturom drugih slavenskih naroda te ostalih europskih naroda kao i izvaneuropskim kulturama. Pored toga proučavao je folklornu glazbu, glazbala i ples. Uz nastavni i znanstveni rad pokrenuo je izdavačku i filmsku djelatnost te je započeo i etnološku kartografiju. Dobitnik je Herderove nagrade 1970. godine. Autor je niza studija i članaka i knjiga od kojih izdvajamo Godina dana hrvatskih narodnih običaja (1939), Vrela i sudbine narodnih tradicija (1978), Baština hrvatskog sela (1991).
Godišnja nagrada "Milovan Gavazzi" Hrvatskog etnološkog društva dodjeljuje se za iznimna postignuća u etnologiji. Nagrade se može dodijeliti u više kategorije i to za muzeološki rad, znanstveni i nastavni rad, zaštita kulturne baštine, popularizacija struke i studentski rad.
Nagrada za životno djelo "Milovan Gavazzi" dodjeljuje se jednom istaknutim pojedinkama/pojedincima za izuzetan i trajan doprinos promicanju etnološke struke kroz objavljena, izložena ili na drugi način prezentirana ostvarenja.
Pravilnik o nagradama "Milovan Gavazzi" hrvatskog etnološkog društva
