English

Godišnji skup HED-a 2007.: “Stanje i tendencije mitoloških istraživanja u hrvatskoj znanosti”

Program

SKUP 2007.
STANJE I TENDENCIJE MITOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA U HRVATSKOJ ZNANOSTI
Godišnji stručno-znanstveni skup
Hrvatskog etnološkog društva
Zagreb, 31. 5. – 1. 6. 2007.

PROGRAM I SAŽECI IZLAGANJA

Četvrtak, 31. svibanj

13,00
Svečano predavanje uz nagradu za životno djelo HED-a
VITOMIR BELAJ
Prahrvatski mitovi zapisani prahrvatskim pismom

14,00 Domjenak

I. Plenarno predavanje o stanju i tendecijama mitoloških istraživanja u hrvatskoj znanosti

15,00 – 15,30
IVAN LOZICA
Porod od tmine: Jokastine kćeri i unuke
Diskusija

II. Mitska bića i predodžbe
Moderira Reana Senjković

15,40 – 15,55
LUKA ŠEŠO
Problem istraživanja mitoloških bića u hrvatskoj etnologiji i folkloristici
Diskusija

16,05 – 16,20
LILJANA MARKS
“Ni o drvo, ni o kamen…” magične formule u hrvatskim predajama o vješticama
Diskusija

16,30 – 16,45
TOMO VINŠĆAK
Perunove gore i Velesove vode kao tragovi slavenskoga poganskog kulta u Hrvatskoj
Diskusija

Pauza 16,55 – 17,10

17,10 – 17,25
MIRELA HROVATIN
Mikro razina indoeuropske mitske predodžbe na primjeru Stupnika kraj Zagreba
Diskusija

17,35 – 17,50
JADRAN KALE
Kamo idu hrvatske zvijezde?
Diskusija
18,00 Završetak rada prvog dana skupa

Petak, 1. lipanj

III. Interdisciplinarni i transkulturalni aspekti mita
Moderira Tea Škokić

10,00 – 10,15
ZORAN ČIČA
Bosanska dolina piramida: Kulturalni aspekti
Diskusija

10,25 – 10,40
KORALJKA KUZMAN-ŠLOGAR
Zagreb u zagrljaju zmajeva: Percepcija i recepcija istočnjačkih mitoloških likova u Hrvatskoj
Diskusija

10,50 – 11,05
VESNA MOJSOVA-ČEPIŠEVSKA
Zošto najčesto se povampiruva mažot?
(во расказот Вампир од Петре М. Андреевски)
Zašto se najčešće povampiruje muškarac?
(U pripovijetci Vampir P. M. Andreevskog)
Diskusija

11,15 – 11,30
ANICA VLAŠIĆ-ANIĆ
Para/anti mitološka pred/post-napisanost: Kafkine i Harmsove fikcionalne teksture apsurda
Diskusija

Pauza 11,40 – 12,00
IV. Mitomorfičnost znanstvenih disciplina
Moderira Ines Prica

12,00 – 12,15
TOMISLAV PLETENAC
Etnološki Edipov kompleks
Diskusija

12,25 – 12,40
MIRELA HOLY
Mitski aspekti ekofeminizma
Diskusija

Pauza za ručak 12,50 – 14,30

V. Ljubavni, obiteljski i mitovi o djetinjstvu
Moderira Željka Jelavić

14,30 – 14,45
TEA ŠKOKIĆ
Elipsa ljubavnog mita u tradicijskoj praksi
Diskusija

14,55 – 15,10
SUZANA MARJANIĆ
Mitska zoofilija: i sveta i svetogrdna
Diskusija

15,20 – 15,35
MELANIJA BELAJ
Obiteljska fotografija između mita idealne obitelji i proživljene stvarnosti
Diskusija

15,45 – 16,00
JELENA MARKOVIĆ
Osobni, obiteljski i mitovi o djetinjstvu? Mit u suvremenoj razvojnoj teoriji životnog ciklusa, psihoterapiji, folkloristici i književnoj teoriji
Diskusija

Pauza 16,10 – 16,30

VI. Mit u nacionalnom, političkom i medijskom kontekstu

Moderira Suzana Marjanić

16,30 – 16,45
RUŽICA PŠIHISTAL
� okački etnomit
Diskusija

16,55 – 17,10
INES PRICA
Tranzicijske priče
Diskusija

17,20 – 17,35
REANA SENJKOVIĆ
Jugoslavenski socijalizam i mit o herojskoj publici
Diskusija

17,45 – 18,00
BORIS BECK
Nacionalov Olimp
Diskusija

18,10 – 18,25
IVAN MAJIĆ
Big Brother – od simulacije prema suvremenom mitu (čitajući/gledajući dramu Hodnik Matjaža Zupančića)
Diskusija

19,00 Zatvaranje skupa

Svečano predavanje

Vitomir Belaj – Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog Fakulteta u Zagrebu

PRAHRVATSKI MITOVI ZAPISANI PRAHRVATSKIM PISMOM

Već se odavna piše i govori o starohrvatskoj mitologiji, no sve donedavna nije bio poznat niti jedan pravi, izvorni mit. Jednostavno, nisu bili pribilježeni. Izgubljeni su. O prahrvatskoj se mitologiji, napisao sam to u “Hodu kroz godinu”, može govoriti samo tako da se prvo rekonstruira praslavenska, pa onda rezultati oprezno, deduktivno primijene na hrvatsku. Pa ipak, unatrag dvadesetak godina mukotrpnim se i minucioznim raščlambama raznovrsnih izvora utvrđuju silhuete nekih mitova, pa čak i rekonstruiraju dijelovi tekstova, zajedno s prozodijom, za koje možemo s velikom pouzdanošću reći da su doista bili poznati i starim Hrvatima. � toviše, utvrđene su strukture mitskih kazivanja. O tome, kada su i kako Hrvati dobili pismo, zna se skoro “sve”. Pokrštavanje, Ćiril i Metod, glagoljica i bosančica, hrvatska redakcija, sve su to dobro poznati pojmovi. Pa ipak, lako se može zamisliti kako sam se iznenadio kada sam usput i nehotice otkrio da su neke mitove zapisali Hrvati još kao pogani, u vrijeme doseljavanja u novu domovinu uz Jadran. Pismom. Pismom što su ga Slaveni poznavali prije susreta s kršćanskom civilizacijom!

I. Plenarno predavanje o stanju i tendencijama mitoloških istraživanja u hrvatskoj znanosti

Ivan Lozica – Institut za etnologiju i folkloristiku

POROD OD TMINE: JOKASTINE KĆERI I UNUKE

Naslov izlaganja je kroatističko-rodna parafraza naslova Solarove knjige Edipova braća i sinovi (Zagreb: Naprijed 1998). Namjera mi je iz šireg teorijskog rakursa skicirati vlastito viđenje “stanja i tendencija mitoloških istraživanja u hrvatskoj znanosti”, dakako bez pretenzija na potpunost ili univerzalno prihvaćanje. Riječ je o osobnoj prosudbi, o radnome komentaru. U priopćenju će biti riječi (iako ne možda baš tim redom) o temama koje ovdje u sažetku navodim samo kao natuknice:

Mythos i logos. Mit i zbilja. Prošlost i sadašnjost: dijakronija i sinkronija mita. Mit kao eskapizam, transpozicija i metafora. Binarna opozicija: svojatanje logosa rezultira projekcijama mita. Mit kao pred-znanost i znanost o mitu. Razum i um: mitska svijest i mitsko mišljenje. Arhetipovi i strukture svetoga. Mit kao Drugi: problemi zastupanja i tumačenja mita. Bavljenje mitovima, mitologijama i teorijama mitova. Mitologija kao napuštena ili poražena religija. Mitologija i bajoslovlje. Kristijanizacija i etička transkripcija poganstva. Simboli otvorena značenja.Veliki i mali bogovi, demoni i čeljad. Sinkretizam mita i kulturni kontekst. Mit, obred, igra, kazalište. Mit, folklor, književnost. Mit i jezik, mit kao priča. Filološke i etnolingvističke re-konstrukcije. Globalno, nacionalno, regionalno i lokalno: religija, mitologija, vjerovanje i predaja. Nadnacionalne i nacionalne mitologije: (pra)slavenska i/ili hrvatska mitologija. Remitologizacija i retradicionalizacija. Mit u tranziciji i mit o tranziciji.

II. Mitska bića i predodžbe

Luka Šešo – Odsjek za etnologiju HAZU

PROBLEM ISTRAŽIVANJA MITOLO� KIH BIĆA U HRVATSKOJ ETNOLOGIJI I FOLKLORISTICI

Proučavanje vjerovanja u mitološka bića (vukodlake, vile, vještice i dr.) sastavni je dio hrvatske etnologije još od kraja 19. stoljeća, kada se pomoću prikupljenog terenskog materijala nastojalo doći do cjelokupne slike narodnog života (Radić). Mitološka bića su se u okviru kulturno-povijesne etnološke paradigme tijekom 20. stoljeća javljala kao tema u etnografskim zapisima koji su služili kao podaci o rasprostranjenosti određenih kulturnih elemenata (Gavazzi). Od kraja Drugog svjetskog rata mitološkim se bićima počela baviti hrvatska folkloristika, unutar koje su se predaje i pripovijetke s demonološkim elementima ponajprije razmatrale u okviru narativnih struktura (Bošković-Stulli), dok se samo značenje i tumačenje vjerovanja u mitološka bića obrađivalo u manjoj mjeri. Međutim, novija etnološka i folkloristička izvješća s terena donose veliki broj podataka o još uvijek živim tradicijskim vjerovanjima u mitološka bića. Radi toga neki noviji radovi obrađuju ulogu današnjih tradicijskih vjerovanja u mitološka bića u svakodnevnom recentnom i suvremenom životu dijela naših suvremenika.

Tomo Vinšćak – Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu

PERUNOVE GORE I VELESOVE VODE KAO TRAGOVI SLAVENSKOG POGANSKOG KULTA U HRVATSKOJ

U radu će se prezentirati najnoviji rezultati etnoloških i lingvističkih istraživanja ostataka pretkršćanskih poganskih vjerovanja koji su vidljivi u hrvatskoj toponimiji i hidronimiji te zapisanoj usmenoj predaji. Posebna će se pažnja usmjeriti na sakralnu interpretaciju krajobraza, tj. način na koji su doseljeni Slaveni/Hrvati ugradili svoj iz pradomovine doneseni svjetonazor u novozaposjednute prostore, imenovali pojedine točke (gorske vrhove, rijeke, izvore, stijene, spilje i slično). Bit će predstavljen sažeti izbor slikovnog i filmskog materijala snimljenog za vrijeme terenskih istraživanja od 2004. do 2007. godine na izvornim lokalitetima te prezentirana toponomastička karta na kojoj će se vidjeti istraživani lokaliteti kao što su: Perun i Trebišća kod Mošćenica, Perunčevac kraj Gračišća, poluotok Veles i Žrnovnica kraj Povila, uvala Veleš na Zlarinu, Perunsko, Perun, Perunić, Tribišće i Žrnovnica kraj Splita, tragovi poganstva na Braču i Pelješcu te Mokošica kraj Dubrovnika.

Mirela Hrovatin – Ministarstvo kulture RH

MIKRO RAZINA INDOEUROPSKE MITSKE PREDODŽBE NA PRIMJERU STUPNIKA KRAJ ZAGREBA

Navod određenih minulih tradicijskih običaja iz Stupnika kraj Zagreba pratit će objašnjenje temeljeno na komparativnoj i dedukcijskoj metodi, a koje se oslanja na davno zaboravljenu (pra)indoeuropsku mitsku predodžbu čija je temeljna konstrukcija rekonstruirana u nekoliko većih djela metodama lingvističke paleontologije i komparativne mitologije. Izlaganje će pokazati na primjeru objašnjenja prisutnosti elemenata indoeuropskog mita u stupničkim običajima, prostornim odnosima i jezičnim konstrukcijama sljedeće: a) dijakronijsko-sinkronijski aspekt stupničkih običaja u odnosu na konstrukciju indoeuropskog mita; b) značenjska svojstva radnji i simbola razmjerno koherentne lokalne sredine u odnosu na rekonstruirano značenje indoeuropskog mita; c) perzistentnost načina poimanja svijeta u svijesti lokalne zajednice vezano uz rekonstruirana indoeuropska vjerovanja i svjetonazor.

Jadran Kale – Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, Sveučilišta u Zadru

KAMO IDU HRVATSKE ZVIJEZDE

Etnoastronomski interes u Hrvatskoj teče od 18. poglavlja Zoranićevih “Planina” iz 1569. Od tada do XXI. st. su zanimanja ove vrste imala etnografski, filološki, mitološki, interpretacijski i mobilizacijski interes. Takva se stremljenja mogu usporediti sa sličnim akademskim promjenama u inozemstvu. S tih se polazišta prikaz zaključuje anticipativnim pretpostavkama vezanima za obilježja i komunikativnost ovog ulomka hrvatske mitološke baštine.

III. Interdisciplinarni i transkulturalni aspekti mita

Zoran Čiča

BOSANSKA DOLINA PIRAMIDA: KULTURALNI ASPEKTI

Pojavljivanje teze o otkriću prve europske piramide u visočkoj dolini iz temelja je protreslo i promijenilo život u srednjebosanskom gradu Visokom te iniciralo lavinu događaja, informacija i reakcija koje su dovele do formiranja fenomena Bosanske doline piramida. Premda on ima svoju znanstveno-kritičku, ekonomsku pa i političku razinu, ovaj se rad bavi pretežito njegovim kulturalnim aspektima, raznovrsnom produkcijom nastalom kao posljedica pučke inspiracije znanstvenim i paraznanstvenim tezama zaljubljenika i amaterskog istraživača arheoloških lokacija piramidalnih građevina Srednje i Južne Amerike te autora nekoliko knjiga na temu alternativne povijesti Semira Osmanagića, začetnika i nositelja čitavoga projekta Bosanske doline piramida. Raspon prikupljene građe kreće se od jednostavnih usmenoknjiževnih oblika viceva, pjesama, aforizama, natpisa na majicama, snimljenoga amaterskog igranog filma do čitave palete piramidama inspiriranih suvenira većinom zanatske proizvodnje, manjim dijelom industrijske, te informacija i dojmova stečenih na terenu. Razmatra se i proces utjecaja Osmanagićevih teza na javnu recepciju te sekundarnu interpretaciju koja doprinosi oblikovanju nove etnografske građe i etnografskog terena (kako klasičnog tako i onog virtualnog, internetskog) u nastajanju. Na temelju svega toga u Visokom je nastala jedna specifična socio-kulturna mikroklima sa snažnim uporištem u nadi u bolju budućnost obogaćenu turističkim potencijalom koji projekt i vizija arheološkog parka nudi.

Vesna Mojsova-Čepiševska – Filozofski fakultet Sveučilišta u Skopju

ZAŠTO SE NAJČEŠĆE POVAMPIRUJE MUŠKARAC? (U PRIPOVIJETCI VAMPIR P. M. ANDREEVSKOG)

ЗОШТО НАЈЧЕСТО СЕ ПОВАМПИ� УВА МАЖОТ? – (ВО � АСКАЗОТ ВАМПИ� ОД ПЕТ� Е М. АНД� ЕЕВСКИ)

Marku Cepenkovu se pripisuju prvi zapisi folklornih predaja o vampirima kod Makedonaca. Njihov broj nije velik, radi se o osam prikaza (svrstanih od broja 523 do zaključno broja 530 u devetoj knjizi Makedonskih narodnih umotvorina, Skopje 1972). Vampir, kao mrtvac koji posjećuje žive, u stvari je duša bez spokoja, ili pak predodžba nastala na našem strahu i želji da se dogovorimo sa smrću, ili je barem privremeno pobijedimo. On započinje svoj život onda kad uđe u nečije tijelo preko kojeg uspostavlja horizont i točku orijentacije prema drugim objektima i subjektima. Pripovijest “Vampir” poznatog makedonskog pisca P. M. Andreevskog u zbirci “Neverni godini” (Skopje 1974) pokazuje se poticajnim za neka drukčija rješenja dileme: zašto se, uistinu, najčešće povampiruje muškarac?

Koraljka Kuzman-Šlogar – Institut za etnologiju i folkloristiku

ZAGREB U ZAGRLJAJU ZMAJEVA: PERCEPCIJA I RECEPCIJA ISTOČNJAČKIH MITOLOŠKIH LIKOVA U HRVATSKOJ

Posljednjih pet godina svjedoci smo rapidnog osnaživanja feng shui trenda u Hrvatskoj te ujedno sve boljeg prepoznavanja i prihvaćanja njegove simboličke podloge, čiji znatni dio čine mitološka bića. U izlaganju ću nastojati protumačiti simboliku mitskih životinja, kao i njihovu ulogu i praktičnu primjenu u tom sustavu. Naposlijetku ću iznijeti svoje spoznaje o percepciji i recepciji istih od strane praktikanata feng shuija u Hrvatskoj te razmotriti radi li se naprosto o prihvaćanju istočnjačkog simbolizma ili trebamo govoriti o njegovoj prilagodbi našoj sredini.

Anica Vlašić-Anić – Staroslavenski institut, Zagreb

PARA/ANTI-MITOLOŠKA PRED/POST-NAPISANOST: KAFKINE I HARMSOVE FIKCIONALNE TEKSTURE APSURDA

Kafkijanski implozivna, negativno-eksplozivna intertekstualna kompleksnost – generirana markantnim metamorfozama mimetičke u amimetičku umjetničku duhovnost – usporediva je s dubinski srodnom joj “avangardno-palimpsestnom” polifonijom intertekstualne kompleksnosti ludistički apsurdnih “harmsada” . Bitno određuje generativno po/etičko ozračje – i nepripovjednih i fikcionalnih svjetova “anti-bajke”; i “mitova s naličja”, “antimitova”. Karakterizira je – baš poput Harmsove u njegovim “uvijek promjenljivim, polisemantičkim, polimorfnim, pluralističkim i polifunkcionalnim avangardnim strukturama” (Flaker) – fascinantno šokantna dinamičnost “bitke sa smislovima”, simultano aktiviranih i (samo)osporavanih, najraznorodnijih citatnopolemički-prototekstnih smisaono-značenjskih potencijala; napose i para/anti-mitološke pred/post-napisanosti. Modeli Harmsove kao i Kafkine para/anti-mitološke intertekstualne kompleksnosti kao da su ostvarivani, načelno usporedivim, procesima samodestruktivna raspričavanja i paradoksalna p(r)okazivanja do apsurda – ne samo po/etički “velikih bitnosti” odabranih prototekstova – već i njihovih vlastitih, istodobno demitologizirajućih i demitologiziranih, fikcionalnih tekstura apsurda.

IV. Mitomorfičnost znanstvenih disciplina

Tomislav Pletenac, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

ETNOLOŠKI EDIPOV KOMPLEKS

Istraživanje razvoja, povijesti i prošlosti prije ili kasnije mora se dodirnuti psihoanalitičke teorije. Situacija konstruiranja zakonitosti iz parcijalnih povijesnih uzoraka, i to onih koji tvore diskurs koji piše o njima samima, psihoanalitička je u svojoj osnovi. Ako je tome tako, moglo bi se na etnologiju o samoj sebi (povijest etnologije/meta etnologiju) primijeniti paradigma lacanovske konstrukcije nikad dovršenih identiteta preko triju faza – zrcala, fort – da, i Edipovog kompleksa. Samoreprezentirajuća praksa se međutim etnologiji ne događa samo na naknadnoj meta-razini, ona je uglavljena i u njen nexus kao znanosti o samima sebi, nekom kolektivnom tijelu kojemu pripada i svaki etnografski/etnološki napor. Spojene, obje prikazuju načine na koji se Edipov kompleks svaki puta iznova reflektira u različitim pokušajima konstrukcije vlastitog objekta – “drugog” koji se tako iznova upisuje na obje etnološke razine.

Mirela Holy, Maksima komunikacije, Zagreb

MITSKI ASPEKTI EKOFEMINIZMA

Tema rada je ekofeminizam koji od 80-ih godina prošlog stoljeća iz područja supkulture sve više prodire u glavne struje akademskog feminizma. U radu se iznosi povijest ekofeminizma kao specifičnog ekologističkog i feminističkog pokreta, njegova povezanost s mitskim strukturama, posebice s mitom o matrijarhatu. S obzirom na glavna područja ekofeminističkog interesa (etika zaštite okoliša, odnos prema znanosti i tehnologiji, odnos između teorije i prakse, ekofeministička duhovnost, ekofeministički animalizam) u radu se analiziraju i interpretiraju tekstovi utjecajnih teoretičarki pokreta. Razmatraju se i društveni aspekti ekofeminizma, posebice odnos ekofeminizma prema seksualnosti, identitetu, govoru i pismu kao centralnim mjestima svih postmodernističkih teorija. Ekofeminizam se smješta u širi kontekst teorija s kraja 20. stoljeća, poput primjerice teorije kulturnih studija, poststrukturalizma, dekonstrukcije, teorije sistema itd. s kojima dijeli sličnu sudbinu. Usprkos političkoj korektnosti ideja, odnosno borbi protiv svih oblika opresije jednih nad drugima koju promiče, ekofeminizam u praksi ne uspijeva nadići vlastitu mitsku medijatorsku poziciju vidljivu iz odnosa ekofeminističke teorije i prakse, ekologizma i feminizma, prirodnih i društvenih znanosti, progresivne i konzervativne ideologije, istovremene težnje prema totalitetu i čežnje prema demokratskom fragmentu, subverziji dominantne ideologije i borbe za osvajanje pozicije povlaštenosti, prirode i kulture, stvarnosti i mita. No, iako ekofeminizam ne daje odgovore, on postavlja prava pitanja pa ga treba smatrati pozitivnim doprinosom procesu demokratizacije feminističkih i ekologističkih teorija, posebice njihovih akademskih glavnih struja.

V. Ljubavni, obiteljski i mitovi o djetinjstvu

Tea Škokić

Institut za etnologiju i folkloristiku

ELIPSA LJUBAVNOG MITA U TRADICIJSKOJ PRAKSI

“Bajkovit laboratorij odgovora i tumačenja”, kako Ricoeur naziva mit, omogućava svojim začudnim sinkretizmima preslojavanje uvriježenih normi govora o ljubavi i seksualnosti, posebice onih izniklih iz kršćanska svjetonazora. Spajanje nespojivog, poput istodobnog zazivanja Boga i priželjkivanja izvanbračnog djeteta, tako postaje ključna odrednica narodnog izražavanja izvan svakodnevnog diskursa, koja omogućava suživot lascivnog i ćudorednog, poznatog i zastrašujućeg, vjere i nevjere.

Suzana Marjanić

Institut za etnologiju i folkloristiku

MITSKA ZOOFILIJA: I SVETA I SVETOGRDNA

U priopćenju ću se osvrnuti na mitski modus zoofilije gdje životinja simbolizira davateljicu plodnosti i rodnosti. Naime, prema arhaičnim vjerovanjima vjenčanja ljudi sa životinjama često su vodila osnivanju plemena. Na tragu priča o muževima i ženama-životinjama – u okviru čega podsjećam npr. na južnoslavenske bajke o vilinskom prascu te ježu i gušteru mladoženji kao i pjesme o zmiji mladoženji – Bruno Bettelheim detektira kako spomenute mitske matricenemaju samo odlike bajke već i totemizma. Pritom u okviru razmatranja mitske zoofilije zadržat ćemo se i na detekciji psihologa Marijana Košičeka o tome da mitovi rijetko tematiziraju mušku zoofiliju jer muškarac figurira kao oploditelj, nositelj plodotvornoga sjemena. Prema interpretaciji androcentrične matrice mitska erotska privlačnost između žene i životinje pokazuje kako je žena bliža navodnoj “mračnoj unutrašnjosti životinje” (N. Visković).

Tragom navedenoga podsjećam kako su uspostavljene etičke korespondencije između zoofilije i nakaznosti (svetogrđa), kojom su obilježene mitske binomne ikonografije humano-animalno nalik na kiborge iz žanra znanstvene fantastike. Npr. u okrilju mitske zoofilije možemo spomenuti južnoslavenske predaje o Atili koji je zbog svojih pustošenja i okrutnosti prozvan flagellum Dei (bič Božji), a čije je nakazno rođenje povezano, naravno, uz grijeh njegove majke (obrazac ženske zoofilije) koja je imala spolne odnose sa psom i navedenom ikonografijom (pola čovjek, pola pas)ušao u mitski sklop kao “Atil pasoglavi”. Naime, u usporedbi s Istokom, gdje je sjedinjenje ljudskoga i životinjskoga moguće i pri stvaranju božanskih bića (kao u slučaju Buddhina rođenja), u kristijaniziranoj je europskoj mitologiji navedeno sjedinjenje uglavnom pripisivano iniciranju nakaznosti, monstruoznosti kao i heretičkim matricama te vještičarstvu. Ipak, kao što je utvrdio Midas Dekkers, i kršćanstvo je isto tako utemeljeno na navodnoj bestijalnosti, podsjećajući da je i Krist rođen sjedinjenjem Djevice i golubice (Duha Svetoga).

Melanija Belaj

Institut za etnologiju i folkloristiku

OBITELJSKA FOTOGRAFIJA IZMEĐU MITA IDEALNE OBITELJI I PROŽIVLJENE STVARNOSTI

Rad je kulturnoantropološko promišljanje obiteljske fotografije kao medija samospoznaje i samopredstavljanja. Teorijski oslonac je u semiotičkim i strukturalističkim razumijevanjima uloge neposrednog ljudskog iskustva u njihovoj interpretaciji obiteljske fotografije. U tom se smislu kroz radove Susan Sontag, Rolanda Barthesa, Victora Burgina te Marianne Hirsch promišlja utjecaj obiteljske fotografije na oblikovanje obiteljskog i osobnog identiteta, te s time u vezi i obiteljskog sjećanja. Na temelju rezultata vlastitog etnografskog istraživanja za potrebe magistarskog rada, autorica pokušava pokazati kako se obiteljska fotografija nalazi u “prostoru kontradikcije između mita idealne obitelji i proživljene stvarnosti obiteljskog života”.

Jelena Marković

Institut za etnologiju i folkloristiku

OSOBNI, OBITELJSKI I MITOVI O DJETINJSTVU? MIT U SUVREMENOJ RAZVOJNOJ TEORIJI ŽIVOTNOG CIKLUSA, PSIHOTERAPIJI, FOLKLORISTICI I KNJIŽEVNOJ TEORIJI

Proces stvaranja osobnog, obiteljskog mita ili mita o vlastitom djetinjstvu prepoznat je prije svega u suvremenoj razvojnoj teoriji životnog ciklusa i u psihoterapiji, osobito obiteljskoj, iako često u diskrepanciji s folklorističkim, književnoteorijskim i antropološkim određenjima mita. Posljednjih godina sintagma ”osobni mit” (a time i mit o određenom životnom razdoblju) nailazi na sve veće kritike u terapeutskom diskurzu, predlažući neke druge književne vrste koje bi sintagmu približile relevantnim spoznajama disciplina koje se bave žanrovima. Osobni mit za razvojnu teoriju čine centralne priče o sebi koje okupljaju djeliće našeg života u smislenu cjelinu. Za razvojne psihologe ona je jasna fabula i dokaz o razvoju karaktera.

Kako bismo eventualno mogli govoriti o osobnom mitu, mitu o djetinjstvu ili o obiteljskom mitu u usmenom narativnom diskurzu (posebno u pričanjima o životu ili pričanjima o djetinjstvu) sa i/ili bez navodnih znakova, potrebno je razmotriti nekoliko pitanja. Prvo, promotriti osobitosti različitih konteksta pričanja o djetinjstvu i/ili životu (psihoterapeutska, svakodnevna, istraživačka dr.). Drugo, promotriti mogućnosti procesa personalizacije mita kao žanra koji primarno zahtijeva davanje smisla koji mu ne možemo dati kao pojedinci, već ga mora ovjeriti zajednica. Možemo li to shvatiti dijelom kao devijaciju ”izvornog” žanra ili možda obitelj trebamo promatrati kao zajednicu u kojoj ovjeravamo osobni mit ili mit o vlastitom djetinjstvu? Također, možemo se odlučiti i za barthesovsko široko određenje da mitom može postati sve što se prilagođava zakonima izlaganja pretvaranjem smisla u formu. Treće, dijelom odgovore možemo tražiti u procesu mnemoničke socijalizacije kao i narativne, odnosno žanrovske socijalizacije prilikom koje ovladavamo ”žanrovskom svijesti o mitu” koju vrlo lako onda možemo aplicirati na osobno iskustvo. Četvrto, potrebno je promotriti kako predodžbe i promjene predodžbi o djeci i djetinjstvu utječu na promjenu privilegiranosti nekih žanrovskih karakteristika prilikom pričanja o djetinjstvu. Na posljetku, možemo li nakon tih pitanja još uvijek govoriti o mitu ili u oblicima pričanja o životu, odnosno djetinjstvu možemo tražiti samo žanrovske karakteristike slične mitu, legendi, anegdoti i dr.?

VI. Mit u nacionalnom, političkom i medijskom kontekstu

Ružica Pšihistal

Katedra za usmenu književnost Filozofskoga fakulteta u Osijeku

ŠOKAČKI ETNOMIT

Od krhotina znanosti, autohtonih čimbenika šokačke materijalne i duhovne tradicijske kulture, literarne imagologije o � okcima i � okadiji, kao i političkih ideologija sačinjen je šokački etnomit, koji – kao i svaki mit – apodiktički polaže pravo na istinitost i sveobuhvatnost. Svete priče o podrijetlu � okaca i pastoralnoj � okadiji sa svojim mitsko-simboličkim kompleksom i danas su podjednako zavodljive kao identitetsko uporište slavonskim “starosjediocima”, a potraga za prijestolnicom � okadije prava je bitka za osvajanjem najvišega trona šokačkoga Parnasa. Dekonstrukcijsko čitanje šokačkoga etnomita, ponajprije demontiranjem njegovih temeljnih sastavnica: (pseudo)znanstvenih teorija o podrijetlu � okaca, stereotipa o šokačkoj ćudi kanoniziranima u pisanoj književnosti šokačkoga kruga te usmenih šokačkih pismica, potraga je za prepoznavanjem ključnih tropoloških operacija na kojima počivaju suvremeni mitemi šokaštva.

Ines Prica

Institut za etnologiju i folkloristiku

TRANZICIJSKE PRIČE

Temeljno fiksiranu u zapadnjački narativ civilizacijskog razvitka, tranzicijsku priču dodatno odlikuje mit započinjanja, tendencija dehistorizacije društava u transformaciji i njihova naknadna upisivanja u “legitimnu” povijest. Zapadnoantropološke etnografije, u kojima dominira zaplet ex nihilo, ambivalentna priča o “započinjanju” zapadne povijesti demokracije, zapale su u kulturni pesimizam, budući da ih iznutra razdire terenska priča obrnutog zapleta, shvaćanja trenutka promjene kao “kraja”. U takvu matricu domaća društvena znanost, i dijelom humanistika, upisuje se na specifičan način: “početak” i “kraj” stapaju se često u metaforama prirodnih događaja, kataklizama koje brišu ostatke staroga i oslobađaju prostor novome. Kako tranzicija u domaćim uvjetima pokazuje snažne znakove “juvenilne degeneracije”, pristupa se daljnjim narativnim strategijama, od kojih je jedna i uvođenje “ponovljenog starta”, odnosno razlaganje procesa na periode “prve” i “druge” tranzicije. No posebno važan agens u pokušaju narativnog pomirenja kulturnog diskontinuiteta (kao željene transformacije) i kulturnog kontinuiteta (kao neželjene transformacije) jest ideja survivala socijalističkog mentaliteta. Ne samo da je ovakvo tumačenje zastoja ili skretanja moguće lako potkrijepiti različitim kulturološkim iznalascima (pogotovo iz polja balkanističkog i mediteranističkog diskursa) nego se u mutežu priče, čiji je početak “zalutao u kraj”, može dobro smjestiti mimikrija individualnih (intelektualnih i socijalnih) kontinuiteta i diskontinuiteta.

Reana Senjković

Institut za etnologiju i folkloristiku

JUGOSLAVENSKI SOCIJALIZAM I MIT O HEROJSKOJ PUBLICI

Naknadna istraživanja popularne kulture u domaćem socijalizmu nalažu da se propitaju teze koje su u popularnoj kulturi kasnoga kapitalizma prepoznale potencijal za obrat k “pravednijem društvu”, naime ona razmišljanja zbog kojih se Stuart Hall, kako je priznao u svojim “Notes on deconstructing ‘the popular'” iz 1981. godine, i zainteresirao za popularnu kulturu. Kako se pokazalo već krajem 1950-ih, domaća je popularna kultura itekako prakticirala svoj subverzivni potencijal, ali, ponajčešće, izvan prostora što su ga politički i društveni moćnici bili odredili kao prikladno polazište za ulazak u komunizam.

Boris Beck

Nacional, Zagreb

NACIONALOV OLIMP

Na temelju fotografija i naslova iz Nacionala izdanih unazad godinu dana želi se prikazati na koji se način konstruiraju neki medijski likovi u političkom tjedniku te na koji način zadobivaju mitske dimenzije. Pornografski i politički mediji koriste slične načine reprezentacije, tj. ustrajno prikazuju ista tijela (u slučaju pornografije) i lica (politički mediji) snimljena uvijek na isti konvencionalni način. Slične reprezentacije daju i slične učinke: ljepotice s Playboyeve duplerice, koje više-manje uvijek imaju isto tijelo snimljeno na isti način, postaju s vremenom i zbog kontinuiteta mitsko biće, a isti mehanizam djeluje i na kreiranje drugih medijskih likova, napose glumica, manekenki i pjevačica. � to se tiče političara, uzastopno ponavljanje daje im medijsku masu (koja je to veća što su češće u medijima), a mitske proporcije daje im personifikacija, glavna figura medija (primjerice, predstavljanje stranaka isključivo preko njihovih čelnika, za što su indikativni naslovi u ich-formi). Za mitsku prezentaciju političara tipično je i da redovno sudjeluju u nekim “ratovima”, nalik sukobima titana. Likovi menadžera i sportaša nastaju na donekle drugačiji način: dok su političari izabrani po činjenici da su na vrhu stranke (ili eventualno frakcije), menadžeri i sportaši imaju kakve-takve rezultate (novčane ili sportske) pa nisu izabrani posve arbitrarno; no i oni personificiraju nešto (komplicirane korporacije ili klubove), a to ih opet približava mitskom. Pri tome se uočava da su menadžeri po smještaju unutar lista bliži političarima, a sportaši umjetnicima/kulturnim radnicima. Lik umjetnika/kulturnog radnika konstruira se pak dvojako: ili kao političara (pa se uzastopce pojavljuju iz godišta u godište), ili se smještaju u unaprijed određeni kalup (primjerice, “stari ugledni umjetnik”). Iako pretežno idu u zadnji dio lista i rijetko su u ratu, uočljiva je tendencija da se oblikuju na mitski način poput estradnih zvijezda (za što im je potrebno tijelo koje se uzastopno pojavljuje), političara (kada nešto personificiraju), menadžera (kada su predstavljeni kao uspješni biznismeni) ili sportaša (ističe se da su prvi u nečemu).

Ivan Majić

Odsjek za južnoslavenske jezike i književnosti, Filozofski fakultet u Zagrebu

“BIG BROTHER” – OD SIMULACIJE PREMA SUVREMENOM MITU (ČITAJUĆI/GLEDAJUĆI DRAMU Hodnik MATJAŽA ZUPANČIČA

Drama suvremenoga slovenskog dramatičara i redatelja Matjaža Zupančiča Hodnik problematizira odnose među likovima u reality showu “Big Brother” te otvara pitanja koja se tiču konstrukcije suvremenih mitoloških reprezentacija. Postajući medijski ovjeren, život se prikazuje kao “ekstaza stvarnoga” ili “istinitiji od same stvarnosti – hiperrealan” (Baudrillard). Simulacija je postignuta medijem kojega karakterizira nemogućnost stvarne razmjene informacija, a efekt je zajamčen, paradoksalno, upravo pozivanjem na autentičnost života, prirodnost. Na tom se mjestu, Barthesovim riječima, otvara prostor naturalizacije pojma koja je važna funkcija mita. Mit “života” koji nastaje posljedica je novoga “drugostupanjskog semiološkog sustava” (Barthes) koji funkcionira s novim označiteljima (vizualni identitet showa, “logo”, glazba, pozicija kamere, sustav glasovanja za kandidate…).

Simulacija “unutar kuće” nudeći život pruža mogućnost suvremenog mita koji svojom interpelacijom djeluje na recipijenta.

Kontakt

Nagrada Milovan Gavazzi

Dodjeljuje se istaknutim pojedinkama/pojedincima za izuzetan i trajan doprinos promicanju etnološke struke